Zadnjih nekoliko tjedana, svjedoci smo svakodnevnih natpisa o potresima koji vladaju našom državom, a posebice oko Gline, Petrinje i Siska. Javljaju se razni volonteri, pomažu ljudima, prikuplja se hrana i ostale potrepštine, no rijetko se sjetimo kako je djeci koja su ostala bez svoje omiljene igračke, dekice ili su samo željni mirnog sna ili pokojeg slatkiša. Pomisao na tu dječicu navela nas je da se naši članovi Dječjeg foruma pobrinu da im barem na tren vratimo osmjeh na lica.
Zajedničkim snagama, predsjednica DND-a Virje, Danijela Večenaj i voditeljica foruma, Iva Hrženjak krenule su u organizaciju i prikupljanje potrepština od strane članova Dječjeg foruma „ Iskrice“. Članovi Foruma ovu su akciju pozdravili s velikim oduševljenjem i prionuli na posao. Svaki član sa svojom obitelji odvojio je malo vremena, napisao pismo podrške, nacrtao crtež i poklonio igračku, potrebni pribor za školu ili odjeću, nešto što je smatrao potrebnim. Naša članica Marina Makar u samim počecima ovog potresa bila je u Petrinji i zajedno sa svojim poznanicima nabavila je popis djece kojoj je ova pomoć zaista bila potrebna. S veseljem smo pripremali poklone i punili kutije za djecu od 2 tjedna starosti pa sve do zamalo odraslih 16 godišnjaka.
U petak, 15. siječnja 2021. krenulo je prikupljanje i pakiranje paketa. Uz prikupljene paketiće članova Iskrica dodatnu pomoć s prikupljenim pelenama, higijenskim maramicama i slatkišima dala je Općina Virje koje su prikupljene u dosadašnjim akcijama. Petak je bio popunjen s prikupljanjem i pakiranjem, ali iako umorni večer smo dočekali s velikim osmijehom na licu i ispunjenim srcima jer znamo da će ovi pokloni nekoga razveseliti.
Idućeg dana, u subotu 16.siječnja 2021., krenuli smo na put prema Petrinji.
Zahvaljujemo se DVD-u Virje koji nam je ustupio kombi s kojim smo putovali i sretno se vratili kući. Zahvaljujemo se i našem vozaču Igoru koji je spretno pronašao svaki dom djeteta kojeg smo trebali posjetiti i strpljivo čekao da uručimo poklone, poslušamo njihove priče i punog srca vratimo se kući.
Sretni smo što smo barem na kratko razveselili svakog tko je primio poklon i skrenuli njegove misli s neizvjesnog i tužnog u malo veselja. Sretnog i punog srca pružali smo paketiće koji su djeca ili njihovi roditelji preuzimali. Bilo je tu poskakivanja, iščekivanja, tragova sretnih lica, ali bilo je i pokojeg djeteta koje nije željelo izaći iz kamp kućice jer ga je strah, jer ne spavaju i boje se novih podrhtavanja. No nadamo se da je tijekom otvaranja paketa razmišljao o veselijim temama.
Već iste večeri nekoliko sretnih odgovora i zahvala stiglo je i do naših Iskrica.
Ovim putem i mi se zahvaljujemo svima koji su nas podržali i pridružili se u stvaranju osmjeha na dječjem licu.
